Jesenje gljive na imanju

Gljive kojih uvek u jesen ima su gljive iz porodice Russula


One pripadaju carstvu Fungi, ne pripadaju nijednoj grupi, ni životinjskom a ni biljnom svetu ali sve ih povezuju. Organizmi bez hlorofila, sastavljeni od jedne ili više ćelija. Ne poseduju hloroplaste.

Gljive su heterotrofni organizmi,to su oni organizmi koji menaju sposobnosti da sami stvaraju hranu od neorganske materije,već moraju uzimati gotovu iz prirode,odnosno moraju se osloniti na organski izvor ugljenika koji je nastao kao deo drugog živog organizma.

Takođe gljive su saprofiti, ukratko rečeno-razlagači, pošto se hrane organskom materijom koja nastaje posledicom razlaganja mrtvih bića. Kada ne bi bilo pečurki, organske materije biljnog porekla ne bi mogle da se razgrade u prirodi.

Mogu biti još i paraziti – Dermatofiti koji napadaju žive biljke,životinje,ljude i druge gljive.

Simbionti: obitavaju u ili na organizmu domaćina gdje obavljaju neku domaćinu korisnu funkciju.

Pročitaj gorni tekst još jednom, samo sad zameni reč gljiva sa recju vanzemaljac 🙂

Sada sa mikologisanja da pređemo na naše malo iskustvo…

Teren na kojemo smo beležili je pretežno krečnjačkog kamena sa dosta humusnih šuma, nadmorska visina od 300 do 600 metara. Drveće koje je u okolini je pretežno listopadno šuma

Proteklu godinu ćemo pamtiti po letnjem sušnom periodu koji je u nedostatku gljiva doprineo obilnom rađanju šumskih divljih kupina, šipurka i oraha… Gljive kojih uvek ima su gljive iz porodice Russula a jedna Golubača Russula virescens je zabeležena na samom početku jesenje sezone, u mešovitoj šumi sa dosta mladih Cerova i po koja Sunčanica na juznoj strani našeg imanja Macrolepiota procera poznata još i kao kozarka, srndać i prstenka po svom trajnom pokretnom prstenu, odlična kao podloga za pizu i jako ukusna…

Kao u legendi o gljivama koje se stvaraju niotkud i mi povremeno izneverujemo kako se gljive pojave na nekim čudnim mestima. Prolazeći makadamskom staznom sasvim slučajno opazismo ogromnu okruglu gljivu, iznenađeni njenom veličinom košarkaške lopte, obasjana suncem na livadi, neustrašiva gigantska Puhara. Kao da je znala da imamo domaća jaja i baš bi nešto ukusno ispohovali, tu gde konje i ovce dovode na ispašu, kamuflirane među belim kamenjem raste ogromna Puhara Calvatia gigantea.

Gljiva Puhara - lat. Calvatia gigantea
Puhara

Svaka šetnja i obilazak našeg permakulturnog imanja Rtanjski Vrt nas obogati nekim šumskim plodom, raznovrsnost se smenjuje kroz sezone, a mi učimo i istražujemo našu okolinu, tako smo se upoznali sa jednim od lekovitih polipora koji uspešno rastu u našim mešovitim šumama, poznat po svojim antikancerogenim svojstvima ćuranov rep Trametes versicolor i ostale gljive iz roda Trametes rastu na trulim posečenim panjevima u našoj okolini. Još jedan koristan parazit sa kojim saživotarimo je Trud, na latinskom Fomes fomentarius nama korisni gljiva u organskom pčelarenju i služi za smirivanje pčela, lako zapaljiva a pritom dugo gori.

Jedno iznenađence je bilo pronalazak Žute rogatice Calocera Cornea koja pripada klasi želatinoznih gljiva Dacrymycetes za čiju identifikaciju smo zatražili pomoć od mikologa koji nam uvek potvrdi i da zeleno svetlo pri sumljičavosti oko gljiva koje ne prepoznajemo. U želji da uvek učimo planiramo da u okviru ovogodišnjeg programa organizujemo obilaske okoline Rtnja sa diplomiranim mikologom.

Žuta rogatica

Po prvim nedeljama jesenjih dana iznenadili smo se obilnim rodom Bukovača Pleurotus ostreatus jestiva gljiva iz porodice Polyporaceae rastu na trulim deblima Bukve koje zbog seče šuma kod nas ima u ne zavidnom broju, al ako pogledamo pozitivnu stranu, posečena stabla mogu doprineti ukusnim rodom šumskih ostriga.

Sa ozbiljnijim kišnim padavinama stizu nam Auricularia auricula-judae saprotrofna ili parazitska vrsta. U gradovima je možete naći u Kineskim restoranima a u Krivom Viru na svaka dva kilometa, uglavnom na stablu i granama Zove Sambucus nigra. Izuzetno primamljiva gljiva za kulinarske avanturiste koji žele da predju korak dalje u pripremi gljiva, izazov nam je napraviti slatki kompot od Judinog uveta i Jabuka sa medom… recept je jednostavan : ubrane gljive dobro natopiti i ostaviti da odstoje u vodi sat vremena, očistiti i procediti,jabuke oljuštiti i naseći na kockice, zatim ih zajedno obariti 15 minuta u vodi sa dva zrnca karanfilica, kada temperatura padne ispod 60 c dodati med i mešati dok se med ne rastopi, cimet po zelji.

judino uvo

A u hladnim danima ima li gljiva u Krivom Viru…hm, sem Zimskog rupičara Polyporus brumalis i Judinog uvceta uočili smo male crvene pehare. Pri topljenju prvih snežnih pahulja pojavljuju se one, malene oko 1cm al dovoljno crvene da privuku našu pažnju Sarcoscypha coccinea je gljiva koja voli krečnjačke terene, pripada familiji Sarcoscyphaceae, javlja se posle prvih snegova, sigurno je našla simbiozu sa malčom od Bagrema kojim smo malčirali taj deo bašte. zato smo je zamolili da nam ispozira za par fotki čisto da zacrveni naš blog 🙂

crveni pehar

Ostavite Komentar